Otvorenje izložbe / Inaugurazione della mostra 2. VIII. 2023. 20:30 h
Sivi prostori nesloboda /Gli spazi qriqi delle illibertà
MMC galerija – galleria Umag(o), Trg Marije i Line / Piazza Marija e Lina
Kustos projekta: Eugen Borkovsky.
Izložba će biti otvorena od 2. – 30. VIII. 2023.
Događaj organizira: Festum Umag-Umago.
U ovo prijelomno vrijeme krize duhovnog i prevage materijalnog, usred agresije profiterstva, skoro da postaje neuljudno predstavljati motive i umjetničke radove koje karakterizira znatna doza osobnog doživljaja. Ovi radovi Fulvia Juričića zasigurno su čuvstvene situacije. Njihova energija nosi obilježja intimnog promišljanja trenutaka stvarnosti, ali svojom atmosferom i sadržajem dodiruju univerzalne vrijednosti. Radove karakterizira postignuta mistična atmosfera. Pored toga, postignuta tajanstvenost ne daje definiran odaziv motiva, pa dešifriranje moramo potražiti unutar osobnog doživljaja.
Refleksije dojma ograničenja na prostore glavna su okosnica ovog likovnog projekta. Iako na slikama nema ljudi, ponuđeni su njihovi mogući doživljaji prinude zatvaranja, izoliranja kroz interpretaciju slikarskim medijem. U premisi je doživljaj neuvjerljive, ali agresivne kampanje koja je većinu ljudskog roda spriječila da živi redovan život tijekom, skoro cijelom čovječanstvu ukradenih 2021. i 2022. godine. Autor koristi vizualne karakteristike interijera jer je eksterijer bio zabranjen. U asortimanu nalazimo prepoznatljive prikaze prostora ili samo njihove atribucije. Prevladava zapažanje pa bilježenje svjetlosnih senzacija. Na ekspresivnoj, tonski nesigurnoj, ali koloristički discipliniranoj podlozi nalazimo poteze, intervencije, ucrtavanje, čak ugrebavanje linija koje označuju ideju predmeta ili prostora. Ponekad je motiv samo naznačen, a ponekad je bliži definiciji, no nikada nije standardno naslikan. On ostaje bliži dojmu nego obliku. Sivi, zatamnjeni spektar, koji je blizak autorovom senzibilitetu, u ovom slučaju ostaje bez znatnih tragova drugih kolora. Pojavljuju se decentni žuti tonovi uglavnom umiješani u fragmente podloge. Ovo žutilo podcrtava nelagodni dojam. Svi radovi, svaki za sebe, nose osmišljene likovne komponente. Često djelomično čitka, ali stabilna kompozicija, siromašni kolor, solidni format, bitne su karakteristike izložbenog projekta. Radovi, u pristupu Fulvia Juričića, naglašenu dramatičnost dobivaju i kompozicijom izreza. Detalji su često prepoznatljivi, no radovi, ujednačeni formatom, djeluju kao nadrealističke kompozicije.
Slične likovne činjenice pojavljuju se na mnogim radovima. Ljudski lik ne susrećemo. Tek siluetnu vizualizaciju kućnog ljubimca, nešto oblika koji asociraju na obični namještaj ili predmete. Na svim radovima prisutan je energetski naboj kroz kontroliranu gestualnost. Statičnost kompozicija razbijena je neuobičajenim postupkom obrade podloge i prezentacije detalja. Prisutan, ali željeno umiren ritam naglo je ustavljan u trenutke doživljaja. Pojedini rad ovog ciklusa dio je grupe, serije, niza što unosi ideju o mijeni. Naša, zapadna, bahata civilizacija ima olak pristup odnosu pasivno-aktivno, shvaćajući ritam i kontinuiranu mijenu kao višak stvarnosti umjesto kao osnovni princip. U spomenutoj diktiranoj, izmišljenoj krizi, to postaje očito. Komentar tog stanja nudi ovaj likovni projekt: svijet nije nepromjenjiva i sigurna situacija mirovanja. Svijet je niz stalnih promjena u nama i oko nas.
Načinom uporabe motiva ovdje je na osobnoj ravni izgovoren uznemiren apel masovnoj kulturi. Grubost konzumentskog društva, nemoć otpora jedinke, ponuda ciljanih sredstava za ugodu i slične situacije koje kapitalizam prikriva pojmom demokracije, pokazuju se ovdje kao artistička uprizorenja. Ova zrcala upozorenja nude nam progledavanje. Ona su svjedočanstva osobne interpretacije dojma prepoznate agresije, sputavanja, ograničavanja kretanja unutar uobičajenih gabarita. Iako vrijeme neumitno stalno teče, u godinama zabrana izgledalo je kao da je stalo. Ipak, na radovima zapažamo umjetnikovo decentno, skoro bojažljivo svjedočenje promjena godišnjih doba.
Motivi su uvijek prostori, ponekad s otklonom ka plošnom prikazu, a ponekad bliži realnim odnosima zidova i otvora u njima. Njima svjedoče siluete predmeta, prodori svjetla, rubovi soba, stambenih ili radnih, ali svakako prostori u kojima ljudi borave. Praznine u kojima dominiraju zagasite sjene zidova i odjeci mogućih otvora koji su uvijek rešetkasti. Dramatični kadrovi povremeno u kadru nude asocijacije predmeta poput kreveta, stola, prozora iako su najdramatičnije prije spomenute sekvence odsjaja nevidljivog otvora u zidu s rešetkama. Autorov senzibilitet susrećemo na kušnji interpretacije osobnog doživljaja socijalnog okruženja nedavnog vremena. Vremena nametnutih zabrana koje su se već i u tijeku, a naročito poslije neuspjeha represija pokazale kao dirigirana agresija na građane. Nažalost, nitko od moćnika, političara i kupljenih novinara nikada puk, građane nije zamolio za oprost. A radilo se o genocidu. Nažalost, svjedočimo osuđivanju nekih vojnih ili paravojnih aktivnosti, ali samo onih koji se nisu uspjeli sakriti ili koji ne odgovaraju velesilama. Ostalima je preostalo da „ližu rane“ bez mogućnosti doživljaja barem sudske ili moralne satisfakcije za nepravde.
Bogati opus Fulvia Juričića, umjetnika, cijenjenog profesora, decentne osobe, barda istarske likovne scene, nastavlja se ovim recentnim radovima. Poznajući kolegu dugi niz godina, doživljavam ga kao osobu koja je senzibilna i kreativno hrabra, a napose nenametljiva. Ponuđene ideje prostora kao da se nadovezuju na umjetnikove ranije radove koji su često bili mračni, ali s ponegdje iskazanim jačim kolorističkim detaljima. I ovdje kao da se ogledamo u zrcalu civilizacijske krize uvjetovane podivljalim kapitalom, pohlepom, lažnim slobodama. Perfidna kapitalistička diktatura ovdje je vizualizirana predstavljanjem sivih prostora neslobode.
Fulvio ovim ciklusom problematizira stanje svijeta kojim je okružen. Stvarnost je subjektivni doživljaj, a potraga za spoznajom je usmjerena na kontinuiranu interpretaciju i reinterpretaciju. Spoznaja stalnog tijeka i promjenjivosti svega oko nas percipiranje ovih radova smješta u područje razmjene energija. Materija predstavlja samo jedan aspekt energije. Tako imamo energiju autora (prisilno) izdvojenog u radni prostor i energiju slikarskog materijala s jedne strane te energiju promatrača kojem je rezultat podastrt. Ukoliko se te energije pomire trud je ishodio rezultat.
Eugen Borkovsky, VII. 2023.