Otvorenje izložbe u sklopu selektiranog tematskog projekta HDLU-a Istre „Crni labud“ održat će se u ponedjeljak, 21. 9. 2020., s početkom u 19 sati u sjedištu HDLU-a Istre u Zagrebačkoj 4 u Puli.

U ovom projektu, čija je autorica Roberta Weissman Nagy, osim članova HDLU-a Istre, sudjeluju i članovi ostalih HDLU-ova s područja Hrvatske, uz gostovanje etabliranih internacionalnih autora u području vizualnih umjetnosti iz Vijetnama, Moskve i Beča.

Izlažu: Bezić Nataša, Brajnović Tomislav, Delone Dasha, Fonović Iva, Fišer Robert, Gärtner Heda, Gašparić Iva, Golubović Snežana, Goryačkin Dimytri, Hak-Hagir  Rahman, Ivančić Gordana, Kadin Boris, Kliman Davor, Labrović Siniša, Lopac Marija, Marin Milan, Pacenti Marina, Pavić Željan, Pećanić Tanja, Sardoz Denis, Simeunović Bajec Sanja, Tracy Ann Essoglou, Turković Dražen, Ušić Lara, Valenta Goran, Verbanac Ivona, Zbašnik Andrej i Žižović Breza.

Izložba ostaje otvorena do 18. studenog i može se razgledati radnim danima od 9 do 15 sati.

                        VAŽNA NAPOMENA

Molimo sve posjetitelje i predstavnike medija da se pri otvorenju izložbe pridržavaju mjera koje je preporučio Nacionalni stožer civilne zaštite RH s ciljem suzbijanja bolesti COVID 19.

Radi sprječavanja širenja infekcije koronavirusom u muzejskim, galerijskim i ostalim izložbenim prostorima, mole se posjetitelji da:

  1. koriste zaštitnu masku koja prekriva nos i usta
  2. pri ulasku u galeriju dezinficiraju ruke 
  3. nakon dezinficiranja ruku zapišu svoje ime i prezime te broj telefona na listi za praćenje broja posjetitelja
  4. u prostoru galerije održavaju fizički razmak među posjetiteljima od najmanje 2 metra
  5. vode računa o tome da u prostoru galerije može istovremeno boraviti najviše deset osoba

Također, ljubazno molimo osobe sa simptomima viroze da ne dolaze na otvorenje izložbe u galeriju.

Otvorenje izložbe bit će moguće pogledati i virtualno na Facebook stranici HDLU-a Istre (prijenos uživo), odnosno na internetskoj stranici www.hdluistre.hr (putem linka na Facebook stranicu)!

Crni labud Bijela kokoš

Crni labud je metafora za iznenadni događaj s dalekosežnim posljedicama, odnosno za koncept modernog menadžmenta koji, umjesto predviđanja i izbjegavanja, organizacije i sistematizacije tih dalekosežnih posljedica, navodi na elementarnu pripremljenost za nošenje s njima. Koncept je popularizirao libanonsko-američki statističar Nassim Nicholas Taleb u svom bestseleru The Black Swan: The Impact of the Highly Improbable iz 2007. godine.

Događaj koji je učinio neizmjeriv pomak u percepciji svijeta i postojanja, o kojem Taleb piše, jest otkriće da u Australiji postoje i crni labudovi, dok se dugo i čvrsto vjerovalo da postoje samo bijeli.

Živimo u vremenu u kojem se zavaravamo mišljenjem da znamo više no što zapravo znamo, posebice jer smo stvorili svijet koji više ne razumijemo.

Ljudska se misao fokusira na repetitivno i poznato, dok se neki “ekstremni” događaji tretiraju kao iznimke. Je li neznanje to što priječi percepciju?

Je li korona Crni labud na globalnoj razini? Teorija Crnog labuda inzistira na tome da su baš takvi “iznimni” događaji ključni u kreiranju budućnosti, odnosno da je budućnost zapravo nepredvidiva.

U svijetu vizualnih umjetnosti svjedočimo novim porukama, novim tehnologijama, novim rukopisima, novim autorima koji iskoče iz oceana poslovične neprimjetljivosti, koji nisu main stream, nisu tek proizvod, već inovativni crni labudovi koji mijenjaju tijek razvoja ne samo galerijskih djelatnosti, već i svojih osobnih percepcija.

Kako zapravo percipiramo povijesne i aktualne događaje te kakva su izobličenja prisutna u takvoj percepciji, gdje griješimo u bavljenju budućnošću i koja su ograničenja pojedinih “znanosti” i “umjetnosti”, kako tematiziramo “ekstremne“ događaje i djela… tema je ove izložbe.

Analizirajući rad umjetnika moramo moći razumjeti i pratiti kontinuitet njegovog rada sa zajedničkom potpisnom crtom autorstva, autorskim rukopisom, onom niti koja se provlači kroz svaki rad. No, u opusu umjetnika pronalazimo čak i kontroverzna djela, naoko sasvim drugačija od većinskog izričaja, a opet protkana istim duhom i rukopisom.

Koje vaše djelo možete izdvojiti kao ono koje nije specifičnog rukopisa po kojem vas poznajemo na prvu, koji  vaš rad  ima snažnu vizualnu poruku i rukopis nakon kojeg ste zarotirali vaše dosadašnje stvaranje?

Koji je taj Crni labud koji će skrenuti pozornost publike snagom postojanja?

Hoće li ova izložba dalekosežno utjecati na autore? Vjerujemo li u to?

Roberta Weissman Nagy

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime