RECENTNE IZLOŽBE – RELIKVIJARIJ II

Relikvijari II, Davor Rapaić

  1. 4. 2019. – 3. 5. 2019.

RELIKVIJARI. Nazivom im pokušavam oduzeti nonšalanciju, lakoću nastanka i banalnost. Beznačajnosti suprotstaviti svetost. Samoproglašenu naravno. Ali tako to počinje. Bezuvjetno vjerovanje. Jer ja tako hoću. Ispričavam se za moguće asocijacije na bogohuljenje, nije mi to namjera… upravo suprotno. Samo povlačim neke očite paralele.

Ne mogu tvrditi da „Relikvijari“ nemaju neke veze i s iskupljenjem, možda čak i s mučeništvom, ali sasvim sigurno svoj smisao nalaze u pojmu i konceptu pročišćenja. I to ne samo duhovnog. Možda mi je i važnije ono fizičko, radno, rehabilitacijsko, ali pošto ono nije više moderno niti u duhu vremena, posežem čak i za arhetipima organizirane religije ne bih li im osigurao „dostojnost“, opravdanje, uzvišenost i priskbio određenu razinu duhovnosti.

Profanu, materijalno komercijalnu stranu industrije i ekonomije relikvijara, kao ni Crkva, najradije ne bih ni spominjao. Ali, eto, ona je tu, pa i nju uplićem tek u praznovjerno-magijske svrhe i priznajem, kao potporu nadanjima u komercijalno prihvaćanje mojih RELIKVIJARA kao što su bili prihvaćeni i oni pravi. Uostalom… i moji su pravi. Možda i praviji!

RELIKVIJARI su rezultat bavljenja arheologijom radnog stola. Rekonstrukcija zaboravljenih namjera. Prenamjena izuzetno korisnih otpadaka nefunkcionalnih cjelina i suvišnih dijelova velikih ideja. Recikliranje vlastitih impulsa i instinkta. Dešifriranje svih onih sitnih poruka i vapaja kojima su te sitnice zaslužile svoje trajanje i moju pažnju. Pokušaj davanja smisla svom vlastitom kompulzivnom sakupljačkom porivu. Bolje i to nego da svijet zatrpam gomilom selfija.

NastavaK, drugi dio ili nadopunu ičega

RELIKVIJARI su zaigranost. Duhovitost prije nego duhovnost. Lakoća odnosa sa sitnicama i beznačajnim predmetima iz vlastite okoline. Lakoća i jednostavnost odnosa prema „idejnoj“ okolini, temama svakodnevice. Ali i dosjetka. Kozerstvo koje uljepšava trenutak. I tako, trenutak po trenutak… Dragocjeni trenuci rada, stvaranja, rješavanja problema, slatke borbe i slatkog zadovoljstva. Življenja i rada. I na kraju reda. Uređenosti.

RELIKVIJARI su i Krokiji. Ukoliko kroki podrazumijeva trenutnu sveobuhvatnu spontanu spoznaju unutarnje strukture motiva i ideje. Pri čemu je realizacija manje, ali samo malo manje važna. Stoga je i prisutna uniformiranost standardiziranom istovjetnom formom – kutijicama. Tim kutijicama, minijaturnim displejima, prijenosnim izlozima motiva i ideja koketiram s konceptom relikvijara.

Djelići i elementi mog umjetničkog repertoara, interesa, djelovanja i izraza postaju relikvije. Posvećeni ostaci „ozbiljnih“ nakana i „grandioznih“ ideja. Odraz i dokaz njih samih. Ili mene samoga.

I na kraju… broj 2 u naslovu ne označava nastavaK, drugi dio ili nadopunu ičega. On je tu samo zbog kronologije i naglašavanja onoga što osim već spomenutoga karakterizira Relikvijarij, a to je kontinuitet. Stoga: Relikvijarij 2! Zasad.

Davor Rapaić

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime