U petak, 24. srpnja, otvara se izložba u sklopu tematskog projekta HDLU-a Istre “Ljeto”.

Svoje radove članovi HDLU-a Istre: Roberta Weissman Nagy, Vedran Šilipetar, Branka Popov Ostojić, Alessandra Benčić, Adrijana Šuran, Davor Kliman, Barbara Cetina, Denis Sardoz, Iva Gašparić, Gordana Majnarić, Milan Marin, Silvana Konjevoda, Nataša Bezić, Heda Gartner, Andrej Zbašnik, Igor Gustini, Sanja Simeunović Bajec, Vera Kos Paliska, Karlo Paliska, Branko Gulin, Saša Jantolek, Slavica Marin i Branko Kolarić.

Autorice projekta su članice HDLU-a Istre Roberta Weissman Nagy i Iva Gašparić, a izložba je zamišljena kao ležerni koncept tematskog tipa koji bi u ovim neobičnim vremenima okupio naše članove te ih u reduciranom obliku (zbog Covid-19 situacije) predstavio publici svakodnevno, u jutarnjim satima od 9 do 15 sati, do 30. 8. 2020., kada se ista zatvara.

VAŽNA NAPOMENA:

Molimo posjetitelje izložbe da se pridržavaju mjera koje je propisao Stožer za civilnu zaštitu Istarske županije, odnosno da prije ulaska na lice stave zaštitnu masku, a po ulasku dezinficiraju ruke i pri obilasku održavaju razmak od najmanje jednog metra od ostalih posjetitelja.

 

O projektu:

LJETO
“Ljeto je godišnje doba. (Godišnje) doba godišnjeg odmora.
Oni koji su sretni pa žive blizu neke morske obale, uživaju u morskim radostima. More, sunce, komarci i turisti. Miris Coppertonea. Kartanje do kasno u noć. Bevanda. Mandoline. Festivali. Znoj i duge noći. Miks iritantnog i neodoljivog. Ili je to nekad bilo ljeto?
Kad smo bili djeca, ljeto je trajalo zauvijek. Bilo je vruće, ali nama nikad prevruće. Imalo je miris i okus. Okus punjene paprike, breskvi i lubenice, mladog krumpira i svježeg paradajza… Ali, prije svega, okus bezbrižnosti. A i svi će se složiti: sličilo je ljetu. Što god to sada značilo.
Na prvu pojavu jače zrake sunca, oblačila bih kratke hlačice i heklane dokoljenke i sandale. Na more se išlo sa starcima. I svi su jedva čekali trenutak da se napuše madrac, tko ga je imao, da se izvade pašteta i paradajz i koja hladna breskva iz prijenosnog frižidera, u čemu bi se grupno uživalo nakon dvosatnog namakanja u vodi.
Usne su mi bile plave, koža na prstima smežurana.
Plastične sandale Jugoplastika, od kopče hrđavi trag na koži. Svaki mi je kupaći najbolje stajao.
Što je danas ljeto? Danas ljudi kažu da godišnja doba više nisu ista. Da sunce jače grije. Da nam trebaju klime da preživimo dan, pa i noć. Da nam trebaju turisti. Puno turista, da možemo preživjeti zimu. Uglavnom, puno nam toga treba da bismo nešto „zauzvrat dobili“. A more je i dalje lijepo. Kreme za sunčanje zovu se nekako drugačije. Možda postoji i Coppertone. Copper tone. Bakreni ton, doslovno. Kad smo već kod bakra i bakrenih tonova, nema više radnika. Radnika koji su imali „radničke rukave“ od sunca i koji su teglili prijenosne frižidere s paštetom na more. Nema više radnika.
Jedini radnici su „bauštelci“ koji grade „kuće za odmor“. A radničkoj djeci je ljeto postalo sinonim trljanja ručica na turističke dolaske i odlaske. Na silne eure koji će im osigurati egzistenciju kad ode ljeto. Iste te ručice djece negdašnjih radnika revno i predano čiste krasno uređene sanitarije, kuhinje i spavaonice i mijenjaju posteljinu za svoje goste. U kućama koje su savršene, ali oni u njima nikad nisu spavali, ni boravili. Niti neće. Nikome više ne dolazi rodbina ljeti u mini stan bez klime u kojem se spava po podu. A, ne. Oni koji su dobili velike stanove i sagradili kuće, digli su kredite i iznajmljuju.
Turistima godišnji, njihova je zima. Njihova ušteđevina, novi terenac. Ljeto je postalo sinonim za zaradu.
Ne znam što je istina, je li ljeto isto ili je drugačije, ili su nas uvjerili da ništa više nije isto.
Znam samo da nisam više dijete i da ljeto, nekoć beskonačno, traje tek sekundu.
Možda su se i godišnja doba počela miješati ili mijenjati mjesta, možda sunce zaista jače grije i možda je trebalo da radnike zamijene ljudi koji su uglavnom uslužni podanici turizma.
Tu je i neka korona u điru, ali ne bih o njoj, ljeto je.
A s obzirom na to da je ljeto, i bez obzira na sve gore navedeno, ljeto je ipak jedno neobavezno i manje – više ugodno doba, pa ni tema ovog projekta ne mora biti ozbiljna. Ogolite se, navucite kupaći i zamislite se nad ljetom. Ispunjava li još uvijek vaša očekivanja?”
Iva Gašparić

Ovim se projektom propituje i prikazuje ljeto kao:
– izabrano godišnje doba za …….
– doba koje nosi …………………….
– doba koje predstavlja…………….
– vrijeme za…………………………….
– sjećanja na…………………………..
– doba prodaje………………………
– vrijeme uživanja……………………
– vrijeme dijete i nadoknade propuštenih samoobećanja……….
– termin za off line mode……….
– prilika za dopunski posao…….
– zanos šopingiranja na sniženjima……..
– vrijeme nudizma s blagoslovom………

Izložba nije nagradnog tipa, šansa je autorima da tijekom ove ljetne sezone prikažu segment svog rada koji tematizira godišnje doba koje upravo konzumiramo.
Roberta Weissman Nagy

Facebook

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime