Naslovnica Blog Stranica 3

22 haikua – zvuk tišine

0

22 HAIKUA – ZVUK TIŠINE/22 HAIKU – SOUND OF SILENCE

Jednokanalna DVD projekcija sa zvukom, različitih dimenzija, 10:00, loop

Galerija Anex

„Ono što se ne može izreći mora ostati tiho“

Jean Baudrillard, Photography, Or The Writing Of Light

22 haikua – zvuk tišine je skup vizualnih zapisa o nezamjetljivim detaljima u neprekidnom procesu bilježenja, inspiriranih kvadratnim formatom Instagram apslikacije. Fotografije su izložene kao videoprojekcija sa zvukom. Time se neki detalji gube, ali im se dodatje transparencija. Taj postupak doprinosi stišavanju buke koju fotoaparat objektivno bilježi, a mozak prirodno filtrira za vrijeme kadriranja. Zvuk tišine su digitaln osintetizirani direktni zvučni prijevodi vizualnih zapisa čijom se superpozicijom zapisima dodaje zvučna dimenzija. Posjetitelji mogu čuti što je stvarno zabilježeno fotografijama. Redukcija na detalj i fokus na slušanje analogno je japanskoj haiku pjesničkoj formi.

http://helgagoran.com

POSJETIOCI / 22 HAIKUA

0

RECENTNE IZLOŽBE – POSJETIOCI / 22 HAIKUA

Posjetioci, Jadranka Ostić & Mrtina Marenčić

  • haikua – zvuk tišine, Helga Goran

1.6. 2019. – 1. 7. 2019.

POSJETIOCI

Samostalna izložba male plastike Jadranke Ostić i njene gošće Martine Marenčič nastala je kao rezultat (ne)slučajnog susreta pri čemu su su ideje, stvaralački put i pristup radu slili u jedinstvenu misao. Obje su se autorice na svojem stvaralačkom putu modeliranja i rada s glinom upustile u svojevrsu nadgradnju, intervencijama u osnovni materijal. Svaka svojim manirom i poetikom. Ono što je kod oba opusa iznenađujuće, jedinstvenost je kiparske forme malih plastika koje su nastajale dugi niz godina a da se pritom autorice na svojim profesionalnim putovanjima niakad nisu susrele u fizičkom ili spoznajnom smislu, metafizičko su upravo počele istraživati, a ova je iložba prvi rezultat tog istraživanja.

Glina i željezni otpad

Jadranka Ostić je s intervencijama različitih materijala u glinu započela još 1986. Radi se o malim skulpturama dimenzija između 10 i 30 cm koje suprimarno oblikovane od gline i naknadno fnalizirane u zamišljene motive nadgradnjom i eksperimentiranjem dodavanja sitnog željeznog otpada kao što su čavli, lanci, željezni ostaci i sl. u glinu te konačnim pečenjem.

Martina Marenčič ne prije više od deset godina počela eksperimentirati s pečenjem željeza umetnutog u tanke glinene kocke i srodne forme. Materijali su se promijenili, od gline i različitih komada metala te metalnog otpada u stoneweare i porculan kombiniran sa željeznom žicom.

Autorice su povezivanjem spomenutih materijala: gline i željeza, koji su naizgled u kontrastu (topla keramika, stonewear i hladni metal) stvorile komplementarnu kombinaciju materijala koji se dopunjavaju čineći figurice različitih oblika. Neke od njih su apstraktne, mada nikad potpuno i u njima možemo prepoznati motive bajkovitih bića među kojima jedna podsjećaju na bića iz morskih dubina, dok druga nalikuju pticama, a treća – jajastih ili duguljastih oblika, mogu associrati na vanzemaljska bića. Zadnja je skupin aimenovala izložbu i cjelokupni proces zajedničkog stvaranja ovog dueta. Nastali su visitorsi/posjetioci/obiskovalci, a ovom su prigodom prvi put „stigli u goste“.

Tina Širec Džodan

RELIKVIJARIJ II

0

RECENTNE IZLOŽBE – RELIKVIJARIJ II

Relikvijari II, Davor Rapaić

  1. 4. 2019. – 3. 5. 2019.

RELIKVIJARI. Nazivom im pokušavam oduzeti nonšalanciju, lakoću nastanka i banalnost. Beznačajnosti suprotstaviti svetost. Samoproglašenu naravno. Ali tako to počinje. Bezuvjetno vjerovanje. Jer ja tako hoću. Ispričavam se za moguće asocijacije na bogohuljenje, nije mi to namjera… upravo suprotno. Samo povlačim neke očite paralele.

Ne mogu tvrditi da „Relikvijari“ nemaju neke veze i s iskupljenjem, možda čak i s mučeništvom, ali sasvim sigurno svoj smisao nalaze u pojmu i konceptu pročišćenja. I to ne samo duhovnog. Možda mi je i važnije ono fizičko, radno, rehabilitacijsko, ali pošto ono nije više moderno niti u duhu vremena, posežem čak i za arhetipima organizirane religije ne bih li im osigurao „dostojnost“, opravdanje, uzvišenost i priskbio određenu razinu duhovnosti.

Profanu, materijalno komercijalnu stranu industrije i ekonomije relikvijara, kao ni Crkva, najradije ne bih ni spominjao. Ali, eto, ona je tu, pa i nju uplićem tek u praznovjerno-magijske svrhe i priznajem, kao potporu nadanjima u komercijalno prihvaćanje mojih RELIKVIJARA kao što su bili prihvaćeni i oni pravi. Uostalom… i moji su pravi. Možda i praviji!

RELIKVIJARI su rezultat bavljenja arheologijom radnog stola. Rekonstrukcija zaboravljenih namjera. Prenamjena izuzetno korisnih otpadaka nefunkcionalnih cjelina i suvišnih dijelova velikih ideja. Recikliranje vlastitih impulsa i instinkta. Dešifriranje svih onih sitnih poruka i vapaja kojima su te sitnice zaslužile svoje trajanje i moju pažnju. Pokušaj davanja smisla svom vlastitom kompulzivnom sakupljačkom porivu. Bolje i to nego da svijet zatrpam gomilom selfija.

NastavaK, drugi dio ili nadopunu ičega

RELIKVIJARI su zaigranost. Duhovitost prije nego duhovnost. Lakoća odnosa sa sitnicama i beznačajnim predmetima iz vlastite okoline. Lakoća i jednostavnost odnosa prema „idejnoj“ okolini, temama svakodnevice. Ali i dosjetka. Kozerstvo koje uljepšava trenutak. I tako, trenutak po trenutak… Dragocjeni trenuci rada, stvaranja, rješavanja problema, slatke borbe i slatkog zadovoljstva. Življenja i rada. I na kraju reda. Uređenosti.

RELIKVIJARI su i Krokiji. Ukoliko kroki podrazumijeva trenutnu sveobuhvatnu spontanu spoznaju unutarnje strukture motiva i ideje. Pri čemu je realizacija manje, ali samo malo manje važna. Stoga je i prisutna uniformiranost standardiziranom istovjetnom formom – kutijicama. Tim kutijicama, minijaturnim displejima, prijenosnim izlozima motiva i ideja koketiram s konceptom relikvijara.

Djelići i elementi mog umjetničkog repertoara, interesa, djelovanja i izraza postaju relikvije. Posvećeni ostaci „ozbiljnih“ nakana i „grandioznih“ ideja. Odraz i dokaz njih samih. Ili mene samoga.

I na kraju… broj 2 u naslovu ne označava nastavaK, drugi dio ili nadopunu ičega. On je tu samo zbog kronologije i naglašavanja onoga što osim već spomenutoga karakterizira Relikvijarij, a to je kontinuitet. Stoga: Relikvijarij 2! Zasad.

Davor Rapaić

KOMEMORACIJA ZA MARINU ORLIĆ U DNEVNOM BORAVKU DC-a ROJC

0

Komemoracija za pulsku kiparicu, keramičarku i slikaricu Marinu Orlić, održat će se u srijedu, 2. listopada s početkom u 18 sati u Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc.

Marina Orlić rođena je 1958. u Puli. Kao samostalna umjetnica bavila se keramikom, skulpturom i slikarstvom. Bila je članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU), Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre (HDLUI) i Udruženja likovnih umjetnika primjenjenih umjetnost Hrvatske (ULUPUH).

Izradila je nekoliko javnih radova u Medulinu, Pomeru, Puli i Mostaru. Njezini radovi nalaze se u nekoliko javnih i privatnih zbirki umjetnina, a neki su zastupljeni u knjigama: Suvremena keramika u Hrvatskoj i Povijest moderne keramike u Hrvatskoj (autorice prof. M. Baričević, II prošireno izdanje Školske knjige, Zagreb 1996.).

Povremeno je radila kao stručna suradnica na restauracijama zidnih slika na nekim spomenicima kulture u Istri. Bila je članica i suosnivačica nekoliko neprofitnih organizacija u kulturi. Organizirala i vodila keramičke radionice za djecu i osobe s posebnim potrebama. Kao članica Kratera – centra za oblikovanje keramike, u partnerstvu sa Školom primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli organizirala i vodila keramičke radionice za učenike Kiparskog odjela.

Priredio B. V.

Najčitaniji članci

GODIŠNJI PROGRAM HDLU-a ISTRE 2020.

REVIDIRAN GODIŠNJI PROGRAM HDLU-a ISTRE ZA 2020.   Terminski plan realizacije Godišnjeg programa HDLU-a Istre:   Selektirani tematski projekt „Umjetnost i politika“           ...